Print this page
četvrtak, 01 Juli 2021 00:00

Budite svjesni populizma slobode

Ocijeni...
(0 glasova)

spanijaDok se pandemija polako primiče kraju, novi i smrtonosni oblik populizma raste.

Donald Trump, Jair Bolsonaro i drugi desničarski populisti širom svijeta dokazali su tokom pandemije COVID-19 koliko smrtonosni njihova retorika i politike mogu biti u vrijeme krize. Ali situacija će se pogoršati.

Dok polako ulazimo u postpandemijsku eru, prisutni su znaci u Evropi koji ukazuju na pojavu novog tipa populizma. Populisti diljem kontinenta sada traže podršku tvrdeći da se bore za „slobodu“ pred raznim restrikcijama vezanim za COVID-19 nametnutim evropskoj populaciji od pojave novog korona virusa u ranim 2020-im.

Sve stranke širom političkog spektra, i u vladi i u opoziciji, pokušale su politizirati pandemiju do izvjesnog stepena, ali ovi su pokušaji većinom bili bezuspješni. Dok se virus širio među zajednicama, preopteretio zdravstvene službe i usmrtio desetke hiljada ljudi, većina Evropljana je tražila samo oprez i odgovornost od svojih vlasti.

U proteklih nekoliko mjeseci je situacija, međutim, znatno evoluirala. Vakcinacijske kampanje širom Evrope počele su obuzdavati krizu i glasovi protiv pandemijskih restrikcija počeli su sticati sve veću podršku javnosti. Kao rezultat, populisti sada imaju novu priliku da povećaju svoju političku moć tako što će okupiti ljude protiv novog retoričkog neprijatelja: vlasti koje pokušavaju osigurati kontrolisan i siguran povratak u normalu.

Ovaj „populizam slobode“ postigao je prvu izbornu pobjedu na nedavnim izborima za predsjednika u Zajednici Madrida – jednoj od 17 autonomnih zajednica u Španiji.

Povratak populizma

Aktuelna predsjednica Zajednice Isabel Diaz Ayuso iz desničarske Narodne stranke, koja se natjecala na osnovu obećanja da će „osloboditi“ narod Madrida od restrikcija usljed COVID-19, koje je uvela španska socijalistička vlada, odnijela je ubjedljivu pobjedu na regionalnim izborima.

Da bismo shvatili uspon „populizma slobode“ u Španiji i šire, trebamo se prisjetiti zašto se populizam vratio kao uspješna politička strategija u novije vrijeme, koja je razlika između desničarskih, ljevičarskih i digitalnih oblika, i zašto mu je uvijek potreban „neprijatelj“ da uspije.

Populizam se u posljednoj deceniji vratio kao održiva politička strategija u Evropi u odgovoru na stranke establišmenta koje sve više podržavaju tehnokratsko upravljanje javnim pitanjima u nastojanju da delegitmiziraju ideologije i ostanu na vlasti. Koalicije koje su se pojavile kao rezultat ovog trenda gurnule su desničarske i ljevičarske ideološke stavove u stranu u korist centrističkog statusa quo, i naveli su mnoge da izgube zanimanje za politiku.

Protiv ovih tehničkih koalicija van dosega, čije su politike bile okidač za do sad neviđeni porast u socijalnoj i ekonomskoj nejednakosti, populisti su ponudili da će vratiti politike ljudima oformivši direktan odnos sa nezadovoljnim masama koje vladajuće stranke već dugo ignorišu.

Populisti su se povezali s narodom iskorištavajući njihove strahove, želje i frustracije. Na desnoj strani spektra, iskoristili su strah od stranaca ukorijenjen u mržnji i indiferentnosti; na lijevoj strani su iskoristili želju za boljom, više jednakom i pravednijom budućnosti. A oni koji praktikuju, kako ga nazivam, „digitalni populizam“, kao što je talijanski Pokret pet zvjezdica, iskoristili su i pojavu društvenih mreža kao javnog foruma i frustraciju javnosti sa nepovjerenjem u demokratske izborne sisteme.

Neko vrijeme je izgledalo da su populisti predodređeni za dugoročni uspjeh, ne samo u Evropi već širom svijeta. Nakon pojave novog korona virusa kao globalne prijetnje po javno zdravlje, međutim, populisti širom političkog spektra počeli su se mučiti da održe podršku javnosti.

Populisti kreiraju različite neprijatelje

Zašto je, dakle, pandemija, usporila uspon populizma?

Populizam kao politička strategija uvijek je trebao neprijatelja, stvarnog ili zamišljenog, da ujedini ljude protiv njega. U novije vrijeme su populisti kreirali različite neprijatelje kako bi stekli političku moć: imigrante, feministice, manjinske zajednice, establišment, elite itd.

Kada nas je pogodila pandemija i promijenila prioritete javnosti, populisti diljem političkog spektra osjetili su potrebu da smisle novog neprijatelja kako bi ostali relevantni i održali podršku javnosti.

Mnogi desničarski demagozi, od Bolsonara u Brazilu do Trumpa u SAD-u, pokušali su predstaviti Kinu kao novog javnog neprijatelja. Ljevičarski populisti kao što je Pablo Iglesias u Španiji i Jean-Luc Melenchon u Francuskoj, u međuvremenu, su pokušali za pandemiju i razaranje koje je uzrokovala okriviti ideologiju rasta po svaku cijenu, posebno nauštrb okoline. Nijednja strana, međutim, nije uspjela uvjeriti većinu svojih pristalica.

Mase se ujedinjuju protiv „neprijatelja“ samo onda kada vjeruju da njihovi specifični zahtjevi i problemi mogu biti riješeni ako se taj neprijatelj porazi. Tokom ove pandemije, javnost nije nasjela na tvrdnju da bi okupljanje protiv Kine ili ideologije rasta po svaku cijenu riješilo njihove probleme kratkoročno gledano.

Ali situacija se brzo mijenja. Sada, kada ulazimo u pospandemijsku eru, populisti su shvatili da mogu iskoristiti frustraciju javnosti sa trenutnim pandemijskim restrikcijama kako bi kreirali novog neprijatelja i vratili moć.

Tokom prošle godine, kada je COVID-19 otvoreno predstavljao neposrednu egzistencijalnu prijetnju po stanovništvo, vladama je bilo relativno lako da nametnu izolaciju ili uvedu obavezne maske i socijalnu distancu. Ali sada, kada izgleda da je pandemija „poražena“ zahvaljujući vakcinama, barem na Zapadu, prisutna je sve veća frustracija javnosti zbog nastojanja vlasti da ukinu restrikcije polagano i odgovorno, kako bi spriječili daljnje epidemije.

 

Za populiste, posebno one na desnoj strani političkog spektra, ovo je prilika. Oni se sada okupljaju protiv „ugnjetavačkih“ vlasti i tvrde da oni ograničavaju ljudske slobode zbog vlastite koristi. Ovo je posebno tačno za desničarske populiste u Italiji, Francuskoj i Španiji koji su bili pritajeni tokom vrhunca pandemije.

‘Slobodarski populisti’ preuzimaju vlast

A oni već beru dobrobiti svog navodno otpora „ugnjetavačkim“ vladama koje nasumično ograničavaju ljudsku slobodu.

Diaz Ayuso iz Madrida prva je evropska političarka koja je ubrala koristi „populizma slobode“. Stoga nam raumijevanje razloga iza njene ubjedljive pobjede na izborima može omogućiti da vidimo kako se pojavio ovaj novi brend populizma i kako može utjecati na evropsku političku scenu u bliskoj budućnosti.

U Španiji je socijalistička vlada Pedra Sancheza relativno dobro upravljala krizom. On je proglasio vanredno stanje u državi koje je okončano početkom maja i izvršio je pritisak na sve lokalne lidere da urade sve što je nužno kako bi reducirali pritisak na državnu zdravstvenu infrastrukturu i minimizirali ljudski danak ovog globalnog vanrednog zdravstvenog stanja. Međutim, svaka autonomna zajednica u Španiji zadržala je pravo da implementira pandemijske restrikcije onako kako je smatrala da treba.

Dok je većina lokalnih guvernera pristala da prati federalnu vladu i uvela stroge restrikcije, Diaz Ayuso je odbila da to napravi, tvrdeći da ona želi zaštititi ekonomiju ove regije.

Kao rezultat, u novijim mjesecima, kada su španske bolnice bile preplavljenje pacijentima oboljelim od COVID-19 i većina Španije je bila pod različitim nivoima izolacije, barovi, restorani i pozorišta u Madridu ostajali su otvoreni do kasno u noć. Štaviše, Diaz Ayusina administracija nije poduzela korake da spriječi tajne zabave koje su održavane širom grada.

Kao rezultat, španski glavni grad uskoro je postao oaza zabave u Evropi. Turisti iz cijele Evrope počeli su posjećivati Madrid kako bi izbjegli restrikcije u svojim državama. Ova neodgovorna strategija upravljanja učinila je ovu regiju najsmrtonosnijom i najviše opterećenom zarazom u Španiji.

Dok su mnogi biznisi u regiji aplaudirali pristupu Diaz Ayuso upravljanju ovom krizom od samog početka, njen stav protiv strogih restrikcija inicijalno je izazvao kritike ne samo od političara ljevičara, već i od javnosti. Ali kako je španska vakcinacijska kampanja počela pokazivati svoje efekte, Diaz Ayuso je iskoristila napredak koji je ova država ostvarila na putu ka kontrolisanju virusa da tvrdi kako su njene strategije bile efikasne i da ušutka svoje kritičare.

Populistička taktika polučila uspjeh

U martu, kada se regionalna opozicija pripremala da izglasa nepovjerenje protiv njene vlade, Diaz Ayuso je sazvala rane izbore. Smjesta se upustila u kampanju za reizbor usmjerenu na „odbranu madridske slobode“ protiv socijalista koji upravljaju Španijom. Ironija je u tome da su španski socijalistički federalni lideri već radili na iznalaženju sigurnih načina da ublaže preostale restrikcije zbog pandemije u državi.

Uskoro je drugi zamjenik premijera Španije, Pablo Iglesias iz ljevičarske stranke Podemos, napustio federalnu vladu da bi se natjecao protiv Diaz Ayuso u Madridu. U odgovoru na ovaj potez, aktuelna predsjednica Madrida počela je tvrditi da ovi izbori sučeljavaju „slobodu protiv komunizma“, referirajući se na radikalne ljevičarske poglede Iglesiasa.

Tokom svoje kampanje, osim tog što je svog vodećeg rivala predstavljala kao komunistu koji je riješen da Špancima oduzme temeljna prava i slobode, Diaz Ayuso je u više navrata pokušala iskoristiti rastuće frustracije birača zbog restrikcija usljed pandemije. Postavljala je videosnimke na Twitteru na kojima su bili prikazani vlasnici poznatih madridskih barova i restorana, govoreći „Madrid je sloboda“ i „Življi smo nego ikada“.

Njene pristalice u uslužnim djelatnostima u Madridu čak su osmislile specijalno izdanje piva koje nosi njeno ime za izbore i promovirale su ga uz slogan „Neka nam niko ne oduzme naš način života.“

Na kraju su se populističke taktike Diaz Ayuso pokazale nevjerovatno uspješnim i ubjedljivo je porazila Iglesiasa i druge ljevičarske kandidate. Ona će sada vladati uz podršku ultradesničarske stranke Vox najmanje dvije godine.

„Populizam slobode“ koji promovira Diaz Ayuso i mnogi drugi poput nje širom Evrope i dalje ima potencijal da bude smrtonosniji i destruktivniji od populizma onih koji su bili na vlasti na početku pandemije.

Slobodarski populisti tvrde da se bore protiv političara establišmenta, stručnjaka i javnih institucija „koji koriste pandemiju kao priliku da ograniče slobode“. Oni obećavaju ne samo da će smanjiti finansiranje za globalne i lokalne institucije koje rade na zaštiti populacija od prijetnji po javno zdravstvo, već i da će privatizirati koliko je moguće javnih usluga u ime „slobode“.

Ukoliko steknu dovoljno podrške javnosti da oforme vlade i oblikuju javnu politiku, oni će uništiti sigurnosne mreže koje su sačuvale bezbroj života od početka krize sa COVID-19. Era pandemije se možda polako primiče kraju, ali era „populizma slobode“, koji bi mogao biti jednako smrtonosan, tek počinje.

Santiago Zabala (Al Jazeera)

Procitano 395 puta