Vijesti iz svijeta
srijeda, 13 Oktobar 2021 00:00

Pad društvenih mreža: Na šta se svijet sveo?

Ocijeni...
(0 glasova)

facebook3Pad Facebookovih platformi neke od nas je vratio u život kakav je bio prije društvenih mreža.

Platforme društvenih mreža prestale su s radom šest sati 4. oktobra (Reuters)

Kada nas je pogodio veliki pad društvenih mreža 4. oktobra 2021, ja sam boravila u pitoresknom selu Himareu na jugu Albanije, sa stopalima podignutim na balkonsku ogradu, napola zureći u Jonsko more, dok sam nestrpljivo čekala da Al Jazeera objavi moj najnoviji članak o kolumnisti New York Timesa Thomasu Friedmanu.

Budući da se ovaj prekid rada društvenih mreža podudario sa lokalnim nestankom interneta, prvo sam se posvetila proklinjanju albanskih mreža i manijakalnom refreširanju svih otvorenih prozora na mom laptopu.

Kada se internet vratio, ali se komponente digitalne imperije Marka Zuckerberga – Facebook, Instagram i WhatsApp i dalje nisu učitavale, brzo sam otišla na Twitter da vidim šta to ne valja sa svijetom.

I bilo je mnogo tog, izgleda, što sa svijetom ne valja.

Mnoštvo ljudi je preplavilo Twitter sa komentarom kako je mnoštvo ljudi preplavilo Twitter.

U nekim tvitovima je također specificirano da se ne zna koliko će potrajati dok druge usluge društvenih mreža ponovo budu dostupne. Proživljavala sam kritični momenat i očajavala sam ne samo zato što sada ne mogu podijeliti svoj objavljeni članak o Friedmanu na Facebooku, već i zato što nisam znala kako da stupim u kontakt sa veoma važnim kontaktom na WhatsAppu, budući da nisam imala kredita na svom meksičkom telefonu.

Refreširanje prozora

U flešbeku na prethodnu tehnološku eru, prisjetila sam se stvari zvane Skype, koju sam potom upotrijebila da pošaljem poruku na broj mog važnog kontakta obavijestivši ga o svojoj adresi na Gmailu.

Nakon još grozničajevijeg refreširanja prozora Facebook i WhatsApp i višestrukog gledanja istih mema na Twitteru, zatvorila sam laptop i suočila se sa egzistencijalnom krizom zbog tog što sam osoba koja se brine oko ovih stvari kada bih mogla gledati u more.

Otišla sam u krevet, da bih se probudila u 1 sat ujutro kako bih otkrila da se sve vratilo u normalu i da konačno mogu objaviti svoj članak na Facebooku, gdje sam našla i poruku od mog kontakta s WhatsAppa koji me obavijestio da ne može pristupiti WhatsAppu.

Ali dok je zamjena života društvenim mrežama sigurno postala normalizirana – i to još i više zahvaljujući pandemiji korona virusa i potrebi za socijelnim distanciranjem – nema ništa zaista normalno u svemu tome.

Ja, što je očito, govorim iz pozicije neizmjerne privilegije; ipak, mnogi žitelji ove Zemlje nemaju ni vremena, a ni resursa da bi mogli da se bave takvim ispraznim aktivnostima kao što je beskrajno klikanje po različitim platformama društvenih mreža na ekranu.

Ta je privilegina, međutim, upitna – budući da veliki dio čovječanstva ostavlja stvarnost zbog umjetne tehnološke sfere u kojoj često promoviramo pažljivo kultivirane slike nas kako bismo prikupili najviše „lajkova“ i drugih digitalnih manifestacija odobravanja i divljenja.

U reklamiranju vlastitog brenda „sebe“, mi u suštini oduzimamo „sopstvo“ svojoj ličnosti, koja se može progresivno dezintegrisati i ispariti u online svijet.

Platforma za kritiziranje

A u međuvremenu, sveprisutna tehnološka distrakcija izaziva neki vid kolektivnog slučaja poremećaja deficita pažnje – a druge negativne posljednice online postojanja po mentalno zdravlje da i ne spominjem – koji svi zajedno tvore jasnu priliku za izopačenu i profitom vođenu farmaceutsku industriju.

A u državama kakva je moja domovina, SAD, masovna distrakcija pomaže da se poremeti kolektivni fokus potreban za sistematsku promjenu.

Naravno, društvene mreže nude i platformu za kritikovanje i raspravljanje protiv američke korporativne plutokracije koja je specijalizirala vojno i ekonomsko uništavanje drugih nacija – što je tema o kojoj sam opširno pisala tokom godina.

Nažalost, objavljivanje fotografije u bikiniju na Facebooku će mi donijeti više „lajkova“ u bilo koje doba – što me, istinu za volju, ne sprečava da to i uradim.

Nazovite to normaliziranom ovisnošću.

Bez padanja u otrcanu nostalgiju za dobrim starim danima, reći ću da se redovno rado sjećam kako sam sjedila u travi u dvorištu svojih roditelja u Teksasu prije otprilike 25 godina – i nisam radila ništa do to: sjedila u travi u dvorištu svojih roditelja.

‘Užasna sedmica’

Nedostaje mi, drugim riječima, da radim nešto (ili ništa) u trenutku bez da osjećam potrebu da digitalno odašiljam sliku sebe ili svog okruženja publici online – time poništavajući taj sami trenutak putem logistike odašiljanja.

Ali vratimo se u sadašnjost.

Petog oktobra, nakon što je okončano apokaliptičnih šest sati bez društvenih mreža, Bloomberg je izvijestio da je Mark Zuckerberg imao „užasnu sedmicu“ (iako je bio „tek utorak“).

A ipak je stvarna žrtva, bilo da su društvene mreže aktivne ili ne, ljudsko društvo koje isisava vrijeme provedeno uz ekrane i gdje solidarnost poprima oblik, naprimjer, suosjećanja na Twitteru što su Facebook i WhatsApp pali.

Ovo možda jeste život kakav poznajemo, ali mi više uopšte ne poznajemo život.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Belen Fernandez (Al Jazeera)

Procitano 66 puta

S5 Box