Vijesti iz kulture
Kultura

Kultura (55)

četvrtak, 01 Septembar 2016 00:00

Bosančica je krvotok u vremenu

Ocijeni...
(0 glasova)

bosancicaRazgovarala: Saida Mustajbegović

Mnogo glasova o srednjovjekovnom bosanskohercegovačkom pismu - bosančici uglavnom stvara buku u kojoj prosječni čovjek u Bosni i Hercegovini o bosančici zapravo ne zna više ništa. Stoga je posebno značajna knjiga Stipe Manđerala Pismo za puk i gospodu, koju je ove godine izdala izdavačka kuća Buybook.

Autor se četrdesetak godina bavi bosančicom i u traganju za znanjem o njoj iščitao je mnogo bibliografskih jedinica i o njoj ispisao naučni rad, koji u prvi plan stavlja bosanskohercegovačkog čovjeka.

Vojislav Vujanović u osvrtu na navedenu knjigu napisao je: "Nema pisma, ma kako ono izgledalo, ako nije ušlo u djelatni prostor čovjeka, oni su se saživjeli u nerazrušivo jedinstvo, i, tako saživljene, Stipo Manđeralo ih razbuđuje i dovodi u naše prisustvo. I to je čarovitost koja se otima ispod Stipina pera, koje se očovječuje i postaje zaloga nas samih, zaloga mjere onoga što vrijeme nije moglo da proguta. Bosančica je krvotok čovjeka u vremenu, ona pulsira zdravljem i bogatstvom koje je samo čovjeku primjereno, i, ma koliko bjesnjeli ratovi i stihije sile se obarale na čovjeka, on nastoji osmisliti svoju opstojnost, osmisliti svoje misionarstvo koje mu je božanstvo zadalo kada ga je smještalo na ovaj Zemljin šar."

Stipo Manđeralo (Vidoši kraj Livna, 1938. godine) od 1962. godine do odlaska u mirovinu radio je kao profesor u livanjskoj Gimnaziji. U stručnim pedagoškim časopisima pisao je o problemima nastave jezika i književnosti. Zanimao se i za prošlost Livna i njegove okolice i objavio više zapaženih naučnih radova i knjiga.

    Šta Vas je zainteresiralo i motiviralo da skoro tri decenije istražujete bosančicu?

- Prije četrdesetak godina uočio sam da su neki natpisi na nekolicini nadgrobnih spomenika u livanjskom i duvanjskom kraju napisani bosančicom. Oni su me potaknuli da saznam nešto više o bosančici i njezinoj upotrebi u livanjskom kraju.

Ubrzo sam se našao u Arhivu Franjevačkog samostana na Gorici u Livnu, gdje sam se sreo s mnoštvom dokumenata pisanih bosančicom, najviše u starim matičnim knjigama, u koje su svećenici (fratri i popovi glagoljaši) koncem 18. i početkom 19. stoljeća sve podatke upisivali bosančicom. Potom je slijedilo ostalo.

    O bosančici je napisan veliki broj članaka i knjiga. Autori su bili, kako ste naveli u knjizi, 'kompetentni znalci', ali i amateri. Stavovi izneseni u navedenom štivu nerijetko su potpuno oprečni. Iščitavajući ih u potrazi za odgovorima o bosančici, šta ste uočili - oko čega su mišljenja potpuno suprotstavljena?

- Pročitao sam mnoštvo rasprava o bosančici - i onih koje su pisali veliki i priznati naučnici, i onih iz pera brojnih amatera, vidio mnogo raznih analiza dokumenata pisanih bosančicom. Da bi se odgovorilo na pitanje oko čega se često spore ti autori, trebalo bi mnogo i prostora i vremena. Morala bi uslijediti analiza tih knjiga i članaka.

Ja se ni u knjizi nisam tim problemom bavio, a ne bih ni ovdje. Reći ću samo da se oko bosančice mnogo spekulira, da se u rasprave unosi mnogo toga što se ne temelji na pravim naučnim dokazima, da je u njima mnogo proizvoljnosti. To je, u prvom redu, vidljivo u radovima autora sa zažarenim nacionalnim, vjerskim, pa i političkim nabojem. Meni se, naprosto, ne da u takve rasprave i "rasprave" ulaziti. Ne zanimaju me ni bombastične i nekritičke glorifikacije "svoga", ni silna nategnuta pretjerivanja u "dokazivanju" da je pismo "naše", da oni "drugi" neka se od "našega" odmaknu što dalje.

To vodi u isključivost koja ih navodi na nekritičke ishitrene kategoričke zaključke. Takvim nedostaje fleksibilnosti, koja omogućava da svaku pojavu stavimo u njezino okruženje, u kontekst, bez kojega nema cjelovitog i pravog zaključka. Mene je uvijek zanimao konkretan zapis i njegov autor.

    U udžbenicima piše da je bosančicom napisana Povelja Kulina bana. No, ima i onih koji tvrde drugačije. Na kakve ste podatke (tvrdnje i argumente) nailazili kod autora čija ste djela iščitavali?

- U vezi s Poveljom Kulina bana, mogao bih umnogome ponoviti ono o čemu sam govorio u odgovoru na prethodno pitanje. Mnogo je pristranosti i svojatanja i u vezi s Poveljom i njezinim pismom; kao, uostalom, i s cjelokupnom poviješću srednjovjekovne Bosne. U silnoj poplavi najčešće "učenih" pisanija izgube se argumenti, jer ih hoće nadvladati njihovi "argumenti".

Mnogima je, u prvom redu, stalo da do toga da se pred svojima legitimiraju kao pravovjerni branioci onakve baštine kakva je ugodna uhu njihove publike. Ne može rezultirati valjanim zaključkom interpretiranje koje u ono što je davno - davno bilo hoće po svaku cijenu ugurati suvremenu stvarnost i sasvim druge, nove kontekste. No, da ne zaboravim: Kulinova Povelja jest pisana ustavnom (ne brzopisnom) bosančicom.

    Kada se pojavljuju prvi dokumenti pisani bosančicom?

- Bosančica je (kao varijanta ćiriličnog pisma) u upotrebi od 11. i 12. stoljeća. Ti dokumenti su opće poznati.

    Kako često je ona mijenjala oblik? Kako se prenosila bosančica?

- Bosančica se nije učila ni u kakvim školama. Samoučki se prenosila iz naraštaja u naraštaj. Za razliku od drugih pisama, u njoj nije bilo ustaljenih (propisanih) oblika slova. Nikad nije bio formiran njezin opći obrazac. Zanimljiva je po tome što je u svakom kraju i u svakom pokoljenju bila pomalo drukčija. U njezinom oblikovanju sudjelovao je pomalo svtako tko se njome služio.

    Koliko dugo se koristila bosančica - od kada do kada?

- To je pismo u upotrebi od 11. do početka 19. stoljeća - najprije kao ustavni oblik ćirilice, potom kao kurzivni oblik. Kao domaće pismo za privatnu upotrebu u muslimanskoj sredini se u porodičnom krugu čuvala i tokom cijelog 19. stoljeća, u rijetkim porodicama čak i do polovice 20. stoljeća. Zanimljiv je primjer Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (dugogodišnjeg sarajevskog gradonačelnika), koji je cijeloga života sve što je pisao uglavnom pisao bosančicom.

    Ko je zaslužan za njeno očuvanje?

- Zaslužni su svi koji su se njome služili: dvorske kancelarije bosanskih kraljeva i banova i srednjovjekovnih moćnih vlastelinskih porodica, za osmanske uprave visoki državni službenici. Poslije, naravno, i trgovci i obični pismeni ljudi iz puka. Mnogo su zaslužni katolički svećenici (franjevci i popovi glagoljaši).

    Zanimljivo je da je bosančicu moguće vidjeti na nadgrobnim nišanima, ali i križevima. Kako to objašnjavate? Koliko se često ove dvije činjenice skupa navode u knjigama koje se istraživali?

- Na srednjovjekovnim stećcima natpisi su upisivani samo bosančicom. Kad se nakon njih pokojnicima počinju podizati spomenici u obliku križeva (krstova) i nišana i na nekima će od njih natpisi biti upisivani bosančicom - i to i na spomenicima i katolicima i pravoslavcima i muslimanima. Nekima bi (isključivima), možda više odgovaralo da to nije tako. No tako je - to su provjerljive činjenice.

    Gdje je sve moguće danas vidjeti bosančicu?

- Nažalost, u aktivnoj upotrebi nigdje. Koga to pismo zanima (zasada su to rijetki), morat će zavirivati u arhive i bogate biblioteke koje imaju zbirke starih knjiga i stare rukopisne zbirke. Ili obilaziti nekropole stećaka.

 

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(1 glasova)

ramazanubosniNakon iftara u Gazi Husrev-begovoj medresi, na platou Sebilja ispred Čaršijske džamije, svečano je otvorena druga po redu manifestacija “Ramazan u Bosni” koja je već dobila internacionalni karakter.

U ime Rijaseta Islamske zajednice u BiH prisutnima se obratio zamjenik reisu-l-uleme, mr. Husein Smajić.

On je u svom izlaganju zahvalio uredima i službama Rijaseta, kao i suorganizatorima i partnerima projekta što su priredili ovaj program za postače iz Sarajeva, iz BiH, ali i za one koji ne poste, posjetiocima grada, da se upoznaju sa tradicijom i kulturom ramazana u Sarajevu.

Predavač na prvoj večeri je bio mr. Nusret Abdibegović, direktor Rijasetove Uprave za vjerske poslove koji je govorio o džematu, zajednici i instituciji kao preduslovu uspjeha. Mr. Abdigoviće je kazao da je ova manifestacija iskorak aktivista, kako onih iz NVO sektora, tako i onih iz uprava i ureda Rijaseta. On je u svom nadahnutom govoru istakao da je Baščaršija, pored toga što je i zanatski, trgovački, turistički centar Sarajeva, ona je i duhovni centar ne samo Sarajeva nego i cijele Bosne i Hercegovine.

U programu prve večeri učestvovao je hafiz Musa Biler iz Turske, inače učač mukabela u Gazi Husrev-begovoj džamiji.
Selma Alispahić, bh. pozorišna i filmska glumica, članica Sarajevskog ratnog teatra, te profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli počastila je prisutne stihovima “Zapis o zemlji” Maka Dizdara, te odlomkom “Ramazan je bio sveti blagi dan”, autora Rešada Kadića.
Pored navedenog, u programu je učestvovao i poznati interpretator ilahija Latif Močević koje je prisutne počastio sa dvije izvedbe.
Gosti prve večeri manifestacije su bili omladina i polaznici mekteba sa područja Medžlisa IZ Bratunac koji su večeras šetnjom, iftarom i praćenjem programa manifestacije bar malo osjetili ramazanski duh Baščaršije, odnosno Sarajeva.
Manifestacija podsjeća na blagodarnosti mjeseca ramazana, oživljava njegove duhovne i kulturne pouke i poruke, ukazuje na vrijednosti suživota i raznolikosti, te obogaćuje kulturni život glavnog grada Bosne i Hercegovine.

U toku manifestacije postavljen je i prodajni štand El-Kalema koji je za ovu priliku obezbijedio sniženje na svoja izdanja od čak 80%.
Program prve noći, kao i prošle godine, dodatno je obogatio i štand Vispakove Zlatne džezve, odnosno njihove džinovske džezve. Na ovaj način, prava bosanska kafa iz najveće džezve na svijetu upotpunila je ugođaj posjetiocima manifestacije, ali i mnogim prolaznicima i turistima.

Manifestacija predstavlja svojevrsni dar građanima BiH i Sarajeva od Rijaseta Islamske zajednice u BiH koji već drugu godinu realizuje manifestaciju u saradnji sa četiri nevladine organizacije AKOS, Demus, SAFF i Svitanje.
Manifestacije će trajati još četiri dana, a program počinje u 19:30h. Učesnici druge večeri su gosti iz Mešihata IZ u R. Hrvatskoj, a predavač će biti dr.Mirza Mešić.

Medijski pokrovitelji manifestacije su RTV IZ BIR, IIN Preporod, portaliAkos.ba, saff.ba, Balkan media.
Sponzori manifestacije su: Turska ambasada, Euro-asfalt, Zlatna džezva – prava bosanska kafa
(Vispak), Panamera, Udruženje Most povjerenja.

(Saff.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

cazinU organizaciji udruženja građana „Pozitiva“ sinoć je u Domu kulture Cazin, održana stota jubilarna tribina na kojoj je gost predavač bio Abdullah Mujić, prof.

Tribinu je učenjem kur'naskih ašera otvorio hafiz Edin Fajković, prof. koji je svojim melodičnim učenjem duhovno osvježio publiku i na taj način ih pripremio za predavanje.

Tema izlaganja profesora Mujića, bila je inspirisana kur'anskim kazivanjem o čovjeku koji je snagom volje, trudom i radom uspio da promjeni loše stanje jednog naroda. Ovo kazivanje je dokaz, kako je istako profesor Mujić, da uspjeh ne mora uvijek biti u brojnosti i sredstvima, već u viziji, želji i pozitivnom odnosu prema svemu, pa i prema svakodnevnim negativnostima i crnilu koje nas okružuje.

Osoba koja je optimista u velikoj je prednosti u odnosu na pesimistu. Stoga je on mladima na kraju poručio da uvijek budu pozitivni i ne dozvole da ih mnoštvo loših vijesti koje nas svaki dan zapljuskuju bace u pesimizam i očaj.

(Cazin.net)

Ocijeni...
(1 glasova)

bihacpucanjudusuipfPromocija dokumentarno-igranog film "Pucanj u dušu", autora Enesa Hotića, koji govori o žrtvama silovanja u proteklom ratu, upriličena je večeras u velikoj sali Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću.5

Film “Pucanj u dušu” predstavlja samo mali dio istine o tragediji žena i muškaraca koji su prošli kroz najgore trenutke i poniženja samo zato što su se zvali drugačije i što su pripadali drugom narodu. Potpunu istinu vjerovatno nikad nećemo saznati jer su razmjere zločina nezamislive. Mnoge žrtve nisu preživjele, a mnoge će svoju bol ponijeti sa sobom u grob…

Ovaj dokumentarni film svjedoči o seksualnom nasilju nad ženama i muškarcima tijekom rata u BiH, a cilj mu je ukazati na užasne zločine počinjene s genocidnom namjerom mentalnog i fizičkog uništenja jedne nacionalne grupe. Kako je istaknuto, najmanje 61 dijete je rođeno kao plod seksualnog nasilja i većina te djece još uvijek ne zna istinu o svom porijeklu.

Promocija filma je upriličen u organizaciji udruženja Život i Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću.

(Exitmediafilm.com)

Pogledajte foto OVDJE

Ocijeni...
(2 glasova)

arapskiDr. Mikael Parkvali je predvodio istraživanje na univerzitetu Stokholm koji je najpopularniji jezik u Švedskoj, a da nije švedski. Istraživanje je pokazalo da je arapski jezik drugi jezik u toj skandinavskoj zemlji, izvijestio je Washington post.

Pored Švedske arapski je danas drugi jezik i u Danskoj. Pored ovih zemalja arapski je veoma raširen u Francuskoj i Holandiji gdje je na trećem mjestu po zastupljenosti.

Inače, u Švedskoj se ne vodi zvanična evidencija o korištenju jezika zbog kulturne osjetljivost: “Vlasti smatraju da mapiranje jezika zapravo znači mapiranje etničke pripadnosti”, napominje Parkvali.

Prema švedskom zakonu, postoji pet priznatih manjinskih jezika – finski, laponski, romski, jidiš i mejankieli.

Državni radio Sveriges Radio je nedavno najavio skoro emitiranje programa i na arapskom jeziku.

(Preporod)

Ocijeni...
(1 glasova)

trollKoliko puta ste na internetu vidjeli kako se neka potencijalno zanimljiva tema pretvara u kaljužu zahvaljujući bezbrojnim komentarima koji na kraju nemaju veze s komentiranim? Internetski fenomen trolanja nešto je što postoji od prvih dana interneta. I dok je u početku trolanje bilo tek duhovito odmicanje s teme, s rastom bespuća interneta, ono se pretvorilo u vrijeđanje po svim osnovama, samo kako bi taj netko izrekao i svoje, mahom bezvrijedno mišljenje. Naravno, u moru smeća, ima i nekoliko bisera, a trolanje koje ne prelazi granicu dobrog ukusa vrijedna je vještina. No gdje je granica i tko je to određuje? 

U novom vrlom svijetu virtualne stvarnosti, prema onoj poznatoj da je mišljenje k'o anus, naime, svi ga imaju, sada svatko anonimno, bez velikih posljedica, bar po sebe, ako ne već po osobu koju trola, može izbaciti sve što želi. Trolanje uključuje objavljivanje upisa kojim se želi isprovocirati kolege komentatore, uglavnom netočnim i besmislenim upisima kako bi se poremetio tijek rasprave.

"Biti papak zato što možeš", definicija je trolanja prema Urban Dictionaryju, a jedno od rijetkih istraživanja pokazuje kako su troleri doista poremećeni ljudi. Ne postoji tema na koju oni nemaju što za reći, a sredstva za to se ne biraju.

Sadizam, psihopatija i manipulacija karakteristike su najizraženije kod internet trolova prema istraživanju kanadskog Sveučilišta u Manitobi provedenom prije dvije godine u kojem je sudjelovalo 1.215 korisnika raznih foruma. U istraživanju "Trolovi se samo žele zabavljati" uspoređivani su testovi ličnosti trolova s njihovim internet upisima, gdje je utvrđeno kako je trolanje ozbiljan i poprilično mračan fenomen, a ne samo neobavezno sarkastično čavrljanje slučajnih sudionika virtualne mreže.

Sadizam se pokazao kao najistaknutija osobina trolera, a psiholozi Erin Buckels, Paul Trapnell i Delroy Paulhus internet trolanje smatraju virtualnom manifestacijom svakodnevnog sadizma. 

"I trolovi i sadisti osjećaju sadističko zadovoljstvo zbog patnje drugog. Sadisti se samo žele zabaviti i internet je njihovo igralište", ističu psiholozi. Iako se možda očekivalo kako su troleri i narcisi, odnosno samo "tužni ljudi koji zapravo vape za zagrljajem i priznanjem", istraživanje je pokazalo suprotno. Narcizam se nalazi nisko na ljestvici osobina koje troleri posjeduju, oni ne "žicaju" pažnju, već ih samo zanima uživanje u boli koju drugom nanose, što objašnjava zašto ih iskazana patnja samo potiče na daljnje trolanje. 

Fraza "don't feed the trolls" (ne hranite trolove) postoji otkad trolova ima, a ovim istraživanjem je i dokazana kao najučinkovitija. Želite li se riješiti trola, jednostavno ga ignorirajte. 

Također je utvrđeno kako je pretjerana upotreba tehnologije povezana s antisocijalnim ponašanjem. Kako bi ostvarili svoje ciljeve, oni skloni antisocijalnom ponašanju više zloupotrebljavaju virtualnu stvarnost. No, neki psiholozi smatraju kako preveliko korištenje interneta vodi k antisocijalnom ponašanju, što bi značilo da se značajan dio mladih generacija pretvara u psihopate. Ovo je prvi put u ljudskoj povijesti da postoji univerzalan anoniman prostor izražavanja, gdje je lako potražiti istomišljenike. Tako se mogu razviti i dijelovi ličnosti koji bi inače ostali skriveni od naše okoline. 

Anonimnost, zbog čega toliko volimo internet, velika je vrijednost trolerima. Tu dolazi do deindividualizacije, psihološkog fenomena privremenog gubitka identiteta, koji je uočen i u aktivnostima kao što su igranje kompjutorskih igara, role-playing, "utapanje" u masi, pogotovo huliganizam. Čak i ako nisu posebno skloni sadizmu, trolanje izvlači najgore iz pojedinca, jer se u anonimnom svijetu brišu moralne inhibicije i socijalne norme kojim se regulira ponašanje u normalnim situacijama.

I dok povremeni pogled na neke internetske rasprave u nama stvara osjećaj gnušanja te se postavlja pitanje kakvi to ljudi žive pokraj nas, istraživanje psihologa Johna Sulera još je 2004. godine pokazalo kako većina trolera vodi dvostruki život, odnosno jedan u virtuali, a drugi u stvarnom svijetu. Dok na internetu troleri sebi dopuštaju ponašanje koje uključuje sve vrste vrijeđanja i ponižavanja, pogotovo ako se nađu u sličnom okruženju, jednom kada ugase kompjuter, svoj virtualni identitet ostavljaju za sobom. U svom trolerskom ponašanju ne vide ništa loše, upravo zbog efekta gdje mogu napraviti jasnu razliku između sebe "online" i "offline".

To se djelomično pokazalo u slučaju koji je potresao Veliku Britaniju prije dvije godine, kada je trol putem Twittera uznemiravao roditelje nestale Madeline McCann. Brenda Leyland četiri je godine trolanjem zagorčavala McCannovima život, optužujući ih kako su oni krivi za nestanak kćeri. Susjedi su je opisivali kao simpatičnu susjedu koja je redovito išla u crkvu, a iza zatvorenih vrata dnevno je objavljivala i po 50 trolerskih upisa. Čitav slučaj završio je tragično nakon što je novinar Sky Newsa našao Leyland i suočio je s njenim postupcima, a nekoliko dana kasnije njeno tijelo pronađeno je u hotelu. Počinila je samoubojstvo, a kasnije je utvrđeno kako je bolovala od psihičkog poremećaja.

Osim trolera koji to rade samo kako bi zadovoljili svoju mračnu potrebu, na internetu postoje čitave vojske trolera, koje vrijedno tipkajući promiču određeni cilj. S obzirom da je dostupnost internetu teško ukinuti ili ograničiti, trolanje, odnosno zatrpavanje mreže s nepotrebnim diskusijama jedan je od načina kako utjecati na javno mnijenje. Poznato je kako Rusija ima vojsku trolova koja se pokazala izrazito jakom prilikom intervencije u Ukrajini. Britanski Guardian tada je objavio članak u kojem administratori te web stranice tvrde kako je u tijeku bila orkestrirana proruska kampanja. Nije Rusija tu iznimka. Osim kineskih državnih trolova, u dokumentima NSA-e koje je dostavio Edward Snowden stoji kako i Britanija ima sličnu vojsku. U dokumentu imena "Umjetnost zavaravanja: Trening nove generacije online operacija" prikazan je način kako najbolje diskreditirati sugovornika. 

Prema onome što vidimo pod tekstovima na domaćim internetskim medijima, možemo zaključiti da postoji i vojska „partijskih“ trolova (što u funkciji simpatizera, a što u funkciji stranačke mladeži), koji u skladu s interesom svojih stranaka bivaju upregnuti kada se govori o pojedinim temama. Na njihovu sreću o trolovima se u administriranju komentara na velikoj većini medija nitko ne brine tako da u „raspravama“ koje se povedu nimalo ne nedostaje uvreda i kleveta koje ostaju bez ikakvih sankcija.

"Želimo izgraditi cyber čarobnjake", stoji u uvodu priručnika kojim se potiče agente kako "sakriti stvarnost" tako da je zamaskiraju, prepakiraju, prikažu je lažnom, ismijavajući je i povezujući lažan sadržaj s temom. 

Stoga ne vjerujte svemu na internetu, odnosno informacije konzumirajte "sa zrnom soli". Da citiramo Ivu Andrića, najveća budala nije onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.

(Lupiga.Com)

Ocijeni...
(0 glasova)

ferhadija5Medžlis Islamske zajednice Banja Luka planira obnovu sahat-kule, vakufa Ferhat-paše Sokolovića, koja se od 1587. do 1993. godine nalazila u neposrednoj blizini Ferhat-pašine džamije u Banjaluci.
"Prva izgrađena sahat-kula u Bosni i Hercegovini jeste naša, banjalučka koja je vakuf Ferhat-paše Sokolovića. Nažalost i ona je 1993. godine srušena. Ono što ja mogu kazati u ime Medžlisa Islamske zajednice jeste da smo mi na fonu da ovaj kompleks uz Ferhadiju džamiju završimo u potpunosti. Sanirali smo administrativne prostorije Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka, džamija je hvala Allahu dž. š. ranije urađena, završena je i ostaje sahat kula, odnosno lokacija na kojoj je ona bila. Ta lokacija ostaje da se izgradi i da taj projekat završimo", izjavio je Muhedin ef. Spahić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka.

Objasnio je da je u plan i program Medžlisa za 2016. godinu uvrštene aktivnosti izgradnje, rekonstrukcije i obnove sahat-kule koja je izgrađena 1587. godine, a ti planovi usvojeni su na sjednicama Izvršnog odbora Medžlisa i Skupštine Medžlisa koja se održava redovno jednom godišnje.

Kompleks nepotpun bez sahat-kule

"Ono što jeste zanimljivo, jeste da je lokalitet već spreman za gradnju i ono što je bitno je da smo ostatke sahat-kule zajedno sa ostacima džamije koji su ugrađeni u džamiju pronašli i to čuvamo na našoj lokaciji, vakufskoj parceli u naselju Vrbanja", rekao je Spahić.

Za ponovnu izgradnju sahat-kule potrebno je oko 100 metara kubnih kamena, a od stare kule pronađeno je oko 50 posto materijala kojeg će prije ugradnje provjeriti stručnjaci. Nakon rušenja pronađen je i sačuvan satni mehanizam, što bi također trebalo olakšati obnovu.

"Na nama je obaveza prvenstveno Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka, Islamske zajednice u cjelini s jedne strane, a s druge strane gradskih vlasti, entitetskih i državnih vlasti da se svi uključimo i da ovaj projekat završimo", rekao je Spahić.

Naglasio je da kompleks oko Ferhadije džamije nije potpun ako se ne obnovi sahat-kula, jer se uz taj prostor veže ona, institucija muvekita, mjerenja tačnog vremena i kada se uzmu razglednice stare Banja Luke obavezno se tu nalazili minaret džamije Ferhadije i sahat-kula.

"Ona će biti ako Bog da na usluzi ne samo vjernicima muslimanima nego i svim građanima ovdje u Banjoj Luci. Nadamo se ako Bog da da ćemo uspjeti u ovom projektu", kazao je Spahić.

Objasnio je da je riječ o složenom projektu, da su određene radnje već poduzete, ali je teško procijeniti kada bi sahat-kula mogla biti završena.

Banjalučki Big Ben

Armin Džindo, rukovodilac gradilišta Ferhadije objasnio je da zbog sanacije 1985.-1986. godine u sahat-kulu bilo ugrađeno više vrsta kamena. Prvobitno izgrađena od takozvane pješčane sedre, u obnovi nakon zemljotresa u Banjoj Luci dobila je i kvalitetniji kamen.

"Osnova sahat-kule po dokumentaciji koju imamo i po sanaciji iz 1986. godine i po aerofotogrametrijskim snimcima što imamo potkrepljeno sa geodetskim mjerenjima u osnovi je 3,20 x 3,30 metara, osnova je u obliku kvadrata, a zidovi su debljine 70 centimetara", kazao je Džindo.

Prema njegovim riječima u vrijeme rušenja sahat-kula bila je visoka 18,90 metara, ali pošto je tokom vremena nakon izgradnje bila ukopana nabacivanjem slojeva zemljišta prema prvim mjerenjima bila je visoka između 20 i 21 metar, "što je potvrđeno iskopinama iza potresa 1970. godine".

O uspješnosti projekta obnove na kraju će prema riječima Džinde suditi ljudi koju su zapamtili kako je izgledala sahat-kula, ali i na osnovu fotografija, obzirom da je bila čest motiv na razglednicama Banjaluke.

"Sada da ne poredim veliki Big Ben u Londonu, ali za nas je, malu čaršiju to bio svojevrstan Big Ben, jer se sav život odvijao u centru Banja Luke uz Ferhadiju džamiju, kada pričamo o začecima Banja Luke", kazao je Džindo i dodao da je razvoj Banje Luke krenuo od tog mjesta.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH područje i ostatke sahat-kule, istorijske građevine, proglasilo je nacionalnim spomenikom BiH.

(AA)

Ocijeni...
(1 glasova)

buljubasicIntervju: Husein Buljubašić, poznati pjesnik iz Bosanske krajine, nastanjen u Švicarskoj.

Zbirka pjesama pod naslovom "S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni" predstavlja bitan iskorak u pisanju Huseina Buljubašića. Njegove pjesme iz ove knjige odlikuju se time da su napisane izvan klišea i nose snažan i samosvojan umjetnički pečat. Njegova poezija je uporedo tradicionalna i moderna.

Husein Buljubašić je, kao pjesnik, istovremeno tradicionalist i modernist. Time ostaje vjeran i njegovanju bosanskog jezika, koji upotrebljava u njegovoj raskoši i bogatstvu.

Poštovani gospodine Buljubašiću, mažete li se prisjetiti svojih pjesničkih početaka?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Bio sam četvrti razred osnovne škole i, po istinitom događaju, da bih raznježio srce svoje majke i opravdao svoj postupak, napisao sam pismo koje sam joj predao u ruke, a ono je glasilo ovako:

Majko,

Vraćajući se iz škole po dubokom snijegu,

Znatiželjno hodio sam ka visokom brijegu.

Kad, tamo, injem prekriveno,

Malo pseto, snijegom zavijeno,

Drhti, cvili, škevće na sav glas,

Sa mećavom borio se mali pas.

Kad to vidjeh, ja ga oteh od noći i studi

Te ga hitro privih sebi na grudi.

Žurio sam da ga spasim, donesem do kuće,

Da mu damo malo mlijeka i pogače vruće.

Pod okriljem našim, majko, pusti neka raste,

Riječ ti dajem: Puštamo ga čim dolete laste.

Sa stihovima sam, dakle, počeo kao dječak. Poslije to nisam ni prekidao. Pisao sam u kontinuitetu i povremno objavljivao. Recimo, u toku rata u vrlo popularnom sedmičnom magazinu „Ljiljan“.

Sigurno da je zatočeništvo u zloglasnom srpskom logoru “Krings’’, tokom agresije na RBiH, izvršilo neizbrisiv uticaj, pored ostalog, i na vaš literarni izražaj. Do kakvih ste spoznaja došli u pogledu razmjera tog uticaja na vaše pjesništvo?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Volim čitati i ono što piše između redova. Tu se obično najviše kaže o napisanom. Tako sam došao do spoznaje da je moja poezija odraz i reakcija mog ličnog obrambenog mehanizma, a koju, kao najefikasnije oružje, koristim u odbrani ličnog ili dostojanstva našeg naroda i zemlje i prava na postojanje.

Poezija kao takva  može biti korisna svakom pojednicu i u teškim psihološkim situacijama ako se indentificira s kazivanjem rječitijeg od sebe. Tako bi se moglo sažeti to moje iskustvo iz „Kringsa“. Kad bih opisivao konkretne situacije kroz koje sam prolazio, zajedno s ostalim totalno obespravljenim Bošnjacima u konclogoru, bilo bi to svjedočanstvo o tome koliko neki ljudi mogu posrnuti i izgubiti sve ljudske odlike. Te je izvan mogućih spoznaja i naslućivanja da monstruoznosti mogu biti beskrajno morbidne. Najbolje bi bilo da se moglo otupiti i učiniti tako da mislite da se to nikakako ne može događati te da se, prema tome, ni meni nije moglo dogoditi. Nažalost, koliko su god dželati svim silama nastojali ubiti u vama sve ljudsko, toliko da još samo znate da ste živi, to se nije moglo dogoditi. To je, jednostavno, nepojmljivo... Meni je preostajalo da se branim onime što mi je ostalo – vjerom u Uzvišenog Boga. Molio sam se išaretom i uticao Njemu, Svemogućem, Koji je iznad svega, pa je, dakako, i iznad tih kazamatskih postupaka naših nekadašnjih komšija. Njemu sam se utjecao. To je u meni izazvalo totalnu suprotnost spram svega čemu sam bio izložen – misleći na Dragog Boga, mislio sam na lijepo i u meni se javila samoodbrana lijepim, poezijom. Iako mi nije bilo ni do čega, čak ni želje da preživim, počeo sam smišljati stihove, sastavljao sam ih u odbljescima zdravih misli i nastojao ih pamtiti. Ne znam kako, uspijevalo mi je da ih pamtim.

Da sam prozni pisac, da nisam bio pjesnik, poslije mi ništa drugo ne bi preostajalo nego da napišem roman. Pitanje je bi li to ko bio u stanju pročitati, a ako bi neko i uspio, takvome bih uništio sve iluzije o životui spoznaje o lijepom i dobrom.

 

Vaša poezija je specifična i zbog sinteze vjerskih i patriotskih osjećanja koja nadahnuto progovaraju kroz vaše pjesme oplemenjene simbolikom. Nesumnjivo da vas vaši pjesnički afiniteti vode ka sticanju novih znanja. Međutim, da li nalazite dovoljno vremena za čitanje i sticanje novih znanja, s obzirom na današnji ritam života?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: S obzirom na današnji ritam života i obimnost dostupne literature, imam visoke kriterije. Dijelim mišljenje sa onima koji kažu da je samo dobra knjiga najbolji čovjekov prijatelj, pa čitam isključivo knjige provjerenih, priznatih autora. Ko čita Kur´an, zna da je učenje, sticanje znanja, prva Allahova naredba: „Ikre' bismi rabbike“, što znači: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga!“ Dakle, imperativ, naredba da se obrazujemo i u tome nas niko ne bi smio preteći. U Plemenitoj Knjizi, Uzvišeni Allah kaže: „Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'“

Ipak, ne mogu reći da sam izuzetak i da nisam i u vremenu mira jedna od mnogobrojnih žrtava začaranog kruga politike i psihološkog rata koji se nadvija nad Bosnom i Bošnjacima. Svi smo žrtve tih „moćnika“ zato što volimo ovaj svoj mezaristan i što nas se tiče sudbina Bosne.

 

Nesumnjivo da je delikatan zadatak pred pjesnikom da na umjetnički način zapiše i oblikuje burna osjećanja koja ga pokreću. Čime se rukovodite, u književno-zanatskom kontekstu, da bi vaša poezija imala umjetničke odlike?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Pisana riječ vrijedi onoliko koliko će zahvaćena s vrela istine. Većina mojih pjesama temelji se na kur'anskim kazivanjima. Kur'an je knjiga koja svakim novim iščitavanjem otkriva nešto bitno novo, tako da na taj način dolazim i do novih saznanja. Dakle, rukovodim se istinom, istinitim događajima, a istina uvijek pobjeđuje. Na neki način, svi smo mi nečiji predstavnici i misionari, a moja poezija je jasna sama po sebi i to su joj glavne umjetničke odlike.

 

Vaš pjesnički prvjenac “S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni”, objavljen je 2012.godine u Sanskom Mostu, gdje je u tri poglavlja raspređena 51 pjesma. Recite nam nešto o prvom poglavlju po čijem nazivu je i naslovljena knjiga.

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Jednostavno, to su pjesme u kojima je dominantno vjerovanje. Kao i inače u mom životu, moje klanjanje, i moji obredi, i moj život, i moja smrt doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova. Nastojim da je tako i s  mojm poezijom. Pjesma „S vjerom u Boga“ iz prvog poglavlja, po kojoj je naslovljena knjiga, započinje stihovima:

S vjerom u Boga,

Pokleknuti nećeš nikad.

 Pobjediti samog sebe,

To je sabur, to je džihad.

U recenziji je književnik Amir Talić  napisao: „Sabur i džihad su i dvije najvažnije odrednice istinskog vjernika. Sabur-strpljenje je svojevrsno određenje da su u duši utiša srdžba ili neki nepromišljeni postupak, umirenje duše.  A džihad, najsvjetlija pobjeda nad sobom i gušenje primitivnih nagona za osvetom“.

To poglavlje knjige završavam stihovima:

Gospodaru moj,

Oprostu se tvome radujem i nadam,

Pokoran i predan na sedždu ti padam.

Daj mi da ustrajem riječima i djelom,

Da robujem Tebi i dušom i tijelom.

Mogli bismo još dugo o vašem pitanju. Ali, i radi raznovrsnosti, ali i jasnosti ovog intervjua, da ne bude da jedno govorim, a da je drugo napisano, odgovor sam konkretizirao direktnim citiranjem svojih stihova.

 

Zašto ste se odlučili da drugo poglavlje nosi simboličan naslov “Odbrana Bosne”?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Ne samo u našem vremenu i u stuaciji u kojoj živimo, pjesništvo je borba jezikom. Božiji Poslanik, s.a.v.a., na pitanje o pjesnicima, rekao je: “Vjernik se bori svojim mačem i jezikom. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, govor pjesnika vjernika je poput strijele koja je odapeta u neprijatelja”. Ako je pjesništvo Božiji dar, a jest, i ako nismo uzalud stvoreni, a nismo, onda smo dužni opravdati naše postojanje na Zemlji. Bosna je šehidski emanet i ona se mora braniti i odbraniti, s pjesmom ili bez pjesme. To poglavlje opisuje period od 1992. do 1995. godine i to je razumljiv i simboličan naslov.

 

Treće poglavlje zbirke je naslovljeno “Allahova zemlja”, što aludira na duboke porive za pisanje pjesama. Koje poruke odašilju pjesme završnog poglavlja knjige?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Svaka poezija, ukoliko je dobra, ujedno je i kosmopolitska. Pri tome se za mene neće pitati čiji sam pjesnik. Ja sam, bez uvijanja, bošnjački pjesnik. Jasno je kojem narodu i ummetu pripadam. Moje poruke su jasne: Ne želeći nikome zlo, treba ga otkloniti; treba biti na braniku, države, vjere i nacije. Za sve će se svoditi račun.

 

S obzirom na vremensku distancu, kako danas gledate na vašu prvu objavljenu knjigu?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Knjiga "S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni" predstavlja bitan iskorak u mom umjetničkom bavljenju poezijom. U najkraćem, ponosan sam na to djelo. S njim sam stekao afirmaciju i priznat sam kao potvrđen pjesnik.

Šta vas je potaklo da podigne te spomen obilježje gdje su ispisani stihovi vaše pjesme “Allahova zemlja”?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Ima priča o tome da su dva prijatelja hodala pustinjom. U jednom momentu došlo je do prepirke između njih te je jedan ošamario drugog i taj je, razumljivo, bio povrijeđen. Ne govoreći ništa, napisao je na pijesku: „Danas me ošamario moj najbolji prijatelj“. Nastavili su hodati dok nisu naišli na oazu i tu su se odlučili okupati. Onaj koji je ošamaren zaglavi se u blatu i poče tonuti, ali ga prijatelj spasi. Nakon što je došao sebi od tog događaja, urezao je u kamen: „Danas  mi je moj najbolji prijatelj spasio život“. Onaj prijatelj koji je ošamario i spasio svog prijatelja, upita ga: „Nakon što sam te povrijedio, pisao si na pijesku, a sad pišeš na kamenu, zašto?“ On odgovori: „Kad nas neko povrijedi, trebamo to ispisati na pijesku, da to vjetar zaborava može izbrisati. Ali, kad nam neko učini nešto dobro, to moramo uklesati u kamen, tako da ni jedan vjetar to ne može izbrisati“.

Šta ovim primjerom želim reći? Ono što se dogodilo 1992. godine na Vrhpoljskom mostu kod Sanskog Mosta više je od svih šamara koji bismo trebali ispisati na pijesku, da bi to vjetar zaborava mogao izbrisati. Ne, to se ne smije izbrisati, ne smije se zaboraviti.

Uzvišeni Allah, u Svojoj Plemenitoj Knjizi, kaže: „Ko ubije jednog nevinog, kao da je ubio cijeli svijet, a ko spasi jednoga, kao da je spasio cijeli svijet”.

Šehidsko spomen-obilježje, na kome su uklesani stihovi moje pjesme pod naslovom „Allahova zemlja“ ostaje kao poruka u kamenu i pouka, kao biljeg o stradanju, otporu i pobjedi Bošnjaka na tim prostorima. Osjećao sam da i na taj način, podizanjem tog obilježja, trebam odužiti svoj dug.

 

Za ovu priliku izdvojio bih i pjesmu “Ajvatovica”, da o njoj nešto više kažete, a u kojoj je pjesničkim slikama dočaran čuveni Ajvaz Dedin san, jer dolazi sa vrela bošnjačke islamske tradicije. Možete nam reći šta za vas znači ova pjesma?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Bog, dž.š., Koji je oduvijek i zauvijek, kaže u Kur'anu: „Zovite Me, odazvat ću vam se“. Rekao je Musau, a.s.: „Udari štapom svojim po stijeni!“ i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kojeg će piti.

Vi ste se pitanjem dotakli vrela bošnjačke islamske tradicije i dobro je sve dok znamo kojeg vrela se treba doticati i s kojeg vrela napajati dušu. Moja pjesma "Ajvatovica" je svjedočanstvo o tome.

 

S pjesmom “Entropija”, bili te učesnik  KNS-ove međunarodne književne manifestacije, a pjesma vam je uvrštena i u zbornik. Kako ste doživjeli tu književnu manifestaciju s obzirom na naš otvoren programski koncept?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Sve ima svoj prvi put. Pravo da vam kažem, nagovorio me moj prijatelj da pošaljem pjesmu na 7. KNS-ovu međunarodnu književnu manifestaciju. On smatra je da je moja poezija, koja je duboko prožeta islamskom komponentom, uporedo i kosmopolitska, jer je takvo iskreno vjerovanje. Isticao je da će se to i formalno potvrditi ukoliko bih svojim stihovima bio prisutan na 7. KNS-u. Poslao sam samo jednu pjesmu, prvu koja mi se u to vrijeme „našla pod rukom“, što se rekne „ispod čekića“, tek napisanu. Dakako, drago mi je da je ona kvaliteom našla svoje mjesto, ukoričena u zbirci odabranih pjesama autora iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i Evrope i svijeta. Znači, nikom nije zasmetala. Evo, i vi navodite da je zapažena u tom izboru. Ta moja „Entropija“ svjedoči i mene i vrijeme u kojem živim. Bio sam spriječen doći na završnu manifestaciju. Ali, nisam bio ni odsutan. Zamolio sam mog prijatelja Ajdina Hasanića da me „zastupa“ i on je, na zatvaranju 7. KNS-ove međunarodne književne manifestacije pročitao tu moju pjesmu.  Obradovalo me saznanje da su je lijepo primile prisutne kolege i ostale vaše zvanice.

 

Kao urednik zbirke sa susreta “Mostovi svjetlosti”, gdje su uvršteni radovi preko dvije stotine autora, vaša pjesma “Entropija” ima svoje prepoznatljivo mjesto u njoj – što se može obezbjediti samo kvalitetnom poetskom kreacijom. Šta vas je opredjeilo za koncizan poetski izražaj koji teži da prenese mudre i univezralne poruke?

 HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Ne samo u toj pjesmi, ja i inače pišem tako. U umjetnosti se ne treba dodvoravati čitaocima u smislu podilaženja. To vodi u kič, čega je vrlo mnogo i u savremenoj poeziji. To ne znači i da ne treba biti u trendu s vremenom. Ovo vrijeme, koje je ionako protiv poezije kao takve, ne trpi duge, opširne forme, i razmljivo je da savremeni pisac teži konciznom izrazu. Zato je razumljivo da su čitaoci sve više pristalice kratkih, sažetih, mudrih i jasnih poruka. Naš raskošni bosanski jezik nam omogućava da sa malo riječi kažemo mnogo, a da se pritom ne izgubi smisao i melodičnost u odgovarajućem ritmu govora. I najelokventiji se često potpomažu izrekama i mudrim mislima da bi ostavili upečatljiv dojam i bili zapamćeni, a pametnom je i išaret dovoljan. A to nije samo moderno, nego je, zapravo, i tradiocionalno poimanje (i) poezije. Takva „miks“ je i moja poezija.

Vjerujem da, kao plodan autor, sigurno spremate naredni pjesnički projekt. Možete nam reći kada možemo očekivati vašu narednu knjigu poezije?

HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Ako Bog da, knjigu planiram objaviti još u ovoj godini. Ozbiljno razmišljam da to bude u izdanju KNS-a. Jedna od pjesama koja će se naći u novom izdanju je i pjesma „Oporuka“, čije ću stihove ovom prilikom otkriti onima koji budu čitali ovaj intervju.

OPORUKA

Akrostih

Vasijet ovaj i za tebe važi,

Allaha spominji i oprosta traži.

Saburli duši zikrullah je hrana,

I Bog je na strani strpljivih insana.

Jedan'esti put su nam pucali u grudi,

Emerom se Božijim svaki atom budi,

Tako mi Allaha, i to zlo kod ljudi.

 

Poštovani gospodine Buljubašiću, hvala na izdvojenom vremenu za ovaj net-razgovor.

HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Bilo mi je zadovoljstvo.

(Nasevijesti.com)

utorak, 05 Januar 2016 00:00

Živite li u Stvarnosti ili na Facebooku

Ocijeni...
(0 glasova)

facebook3Živimo u iSvijetu. Okruženi iPhone- ima, iPad-ima, MYspace- om, YOUtube- om, fokus je jasan- moje, ja. Čovjek ne mora daleko gledati da bi vidio opsesiju samim sobom. Kako bi prodali, oglašivači udaraju na ego. Naprimjer, veliki broj reklama je usmjeren na nas koji vole moć i da su glavni. DirectTV nam kaže: “Ne gledajte TV, direct (upravljajte) TV-om!”. Yogurtland kaže: “Vi ste glavni! Dobrodošli u zemlju beskrajnih mogućnosti jogurta, gdje vi određujete porcije, izbore i prizor.”

Ali oglašivači nisu jedini koji ciljaju na naš ego. Postoji globalni fenomen koji pruža plodno tlo i platformu za taj ego. A on se zove Facebook. Sada, ja ću biti prva koja će izjaviti da Facebook može biti moćna alatka za se uradi dobro. On je, kao i mnoge druge stvari, ono što napravimo od njega. Nož se može koristiti da se isiječe hrana koja hrani gladne, ili se može koristiti da se neko ubije. Facebook se može koristi da se uradi veliko dobro- nakon svega Facebook je pomogao u rušenju diktatora. Facebook se može koristiti kao moćna alatka za organiziranje, pozive, podsjetnike i ujedinjenje. Facebook se također može koristiti u jačanju naše veze sa Allahom i međusobnih ljudskih veza… ili Facebook se može koristiti da ojača utjecaj našeg nefsa (nižeg ja ili ega).

Facebook fenomen je zanimljiv. U svakom od postoji ego. On je dio nas samih koji mora biti potisnut (ukoliko želimo izbjeći Anakinovu sudbinu da se okrenemo tamnoj strani, to je to). Opasnost od hranjenja ega počiva na tome, kako se ego hrani, on postaje jači. Kada ojača, on počinje da vlada nama. Uskoro više nismo robovi Alalha, postajemo robovi samog sebe.
Ego je dio nas koji voli moć. To je dio koji voli da bude viđen, priznat, hvaljen i obožavan. Facebook je jako moćna platforma koja to omogućava. On pruža platformu gdje sa svakom riječi, fotografijom, ili misli mogu biti opažen, pohvaljen ili ‘lajkovan’. Kao rezultat toga, počinjem da to tražim. Ali to onda ne ostaje samo u virtuelnom svijetu. Počinjem čak i da živim svoj život s tim u podsvijesti. Odjednom, živim svako iskustvo, svaku fotografiju, svaku misao, kao da je pod prismotrom, jer u svojoj podsvijesti mislim – Postavit ću to na svoj Facebook. Ovo stvara veoma interesantno stanje bića, gotovo konstantan osjećaj da je moj život na izložbi. Postajem svjesna da sam posmatrana, jer sve se može postaviti na Facebook drugima na uvid i komentar.

Što je još važnije, to stvara lažni osjećaj samopoštovanja, gdje svaki moj beznačajni potez ima međunarodni značaj. Ubrzo postajem fokus, osoba koja se prati. Poruka je- Ja sam važna. Moj život je važan. Svaki moj potez je toliko važan. Rezultat postaje čak snažnije osjećanje da se svijet vrti oko mene, ja sam centar.
Kako se ispostavlja, rezultat je dijametralna suprotnost Stvarnosti postojanja. Cilj ovog života je shvatiti Istinu Allahove veličine i moje vlastite beznačajnosti i toga da zavisim od Njega. Cilj je da sebe izmjestim iz centra i stavim Njega umjesto sebe. Ali Facebook produžava upravo suprotnu iluziju. On jača moje uvjerenje da je upravo zbog moje važnosti, da svaki moj beznačajni pokret ili uvjerenje moraju biti objavljeni. Odjednom ono što jedem za doručak ili kupim u radnji je važna vijest za objavljivanje. Kada postavim fotografiju, očekujem komplimente, očekujem priznavanje i potvrdu. Uz broj ‘lajkova’ ili komentara, fizička ljepota postaje nešto što je sada mjerljivo. Kada objavim nešto, čekam da bude ‘lajkovano’. I ja sam uvijek svjesna broja ‘prijatelja’ koje imam, čak se i natječem u tome. (Prijatelji je ovdje stavljeno pod navodnike, jer niko ne zna 80 posto svojih ‘prijatelja’ na Facebooku)

Ova preokupacija i rivalstvo da se stekne više je pomenuto u Kur’anu. Allah kaže: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete. (Et-Tekasur, 1)

Da li je to rivalstvo u gomilanju bogatstva, ili prijatelja ili ‘lajkova’ na Facebooku, rezultat je isti- Postali smo time preokupirani.
Facebook također jača još jedan opasan fokus- fokus na druge ljude- šta oni rade, šta im se sviđa. Šta oni misle o meni. Facebook hrani preokupiranost time kako me drugi procjenjuju. Uskoro, ulazim u orbitu stvaranja. U toj orbiti, moje definicije, moj bol, moja sreća, moje samopoštovanje, moj uspjeh i moj neuspjeh su određeni stvaranjima. Kada živim u toj orbiti, rastem i padam sa stvaranjima. Kada su ljudi sretni sa mnom, ja sam gore. Kada nisu, padam. Gdje se nalazim definirano je od strane ljudi. Ja sam kao zatvorenik, jer sam predala ključeve svoje sreće, tuge, ispunjenja, i razočarenjima ljudima da ga čuvaju.
Jednom kada uđem i živim u orbiti stvaranja, umjesto u orbiti Allaha, počinjem da koristim tu valutu. Vidite, valuta Allahove orbite je- Njegovo zadovoljstvo ili Njegovo nezadovoljstvo, Njegova nagrada ili Njegova kazna. Ali, valuta u orbiti stvaranja je- pohvala ili kritika ljudi. Dakle, što dublje ulazim u tu orbitu, ja želim što više njenih valuta, i bojim se sve više i više gubitka. Dok igram Monopol, naprimjer, želim što više njegovih valuta. I lijepo je se osjećati ‘bogatim’ na trenutak. Ali kada se igra završi, šta mogu kupiti u Stvarnom svijetu novcem iz Monopola?
Ljudska valuta pohvale je novac iz Monopola. Sjajan je osjećaj na trenutak prikupljati, ali kada se igra završi, on je bezvrijedan. U Stvarnosti ovog života i narednog, to je bezvrijedno. A ipak, čak poželim ovu lažnu valutu u mom ibadetu. Na taj način, postajem žrtva skrivenog širka- rije (pretvaranja i pokazivanja). Rija’ je posljedica života u orbiti stvaranja. Što dublje ulazim u tu orbitu to više postajem obuzeta stjecanjem ljudskih pohvala, odobravanja i priznavanja. Što dublje ulazim u tu orbitu, to se više bojim gubitka- gubitka statusa, gubitka pohvale, gubitka odobravanja.
Ali, što se više bojim ljudi, to više postajem porobljena. Istinska sloboda jedino dolazi kada se ne bojim nikoga i ničega osim Allaha.
U jednom veličanstvenom hadisu, došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, ukaži mi na neko djelo, koje ako budem radio, zavoljet će me Allah i zavoljet će me ljudi.’ Poslanik mu reče: ‘Suzdrži se od dunjaluka, zavoljet će te Allah, a budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, zavoljet će te ljudi. (Ibn Madže)

Ironično, što manje jurimo za odobrenjem i ljubavi ljudi, to je više stječemo. Što nam manje treba od drugih, to više osoba privlačimo i traže naše društvo. Hadis nas uči dubokoj istini. Jedino razbijanjem orbite stvaranja, možemo uspjeti i kod Allaha i kod ljudi.
Iako je Facebook zaista moćno sredstvo, neka ono bude sredstvo tvoje slobode- a ne sredstvo tvog robovanja sebi i procjeni drugih.

 

Jasmin Mudžahid (Islambosna.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

jahicVišetomni Rječnik akademika Dževada Jahića, oko kojeg se prethodnih mjeseci digla medijska prašina zbog tumačenja pojedinih riječi, promovisan je večeras i u prepunoj sali Gradačačkog sajma.

Organizator promocije bio je Medžlis Islamske zajednice Gradačac, dok su promotori bili prof.dr. Dževad Jahić, prof.dr. Amira Turbić-Hadžagić, a moderator mr. Nusret Kujraković.

Jahić je ocijenio da je ovo najveći projekat bosanskoga jezika koji je do sada urađen. “Leksikografski posao je direktno u službi normiranja jezika, međutim, mi imamo velike problem s tim da se ljudi ili neće ili ne umiju dovoljno koristiti rječnikom. Ovaj rječnik rješava blizu 95 posto svih jezičkih nedoumica u bosanskom jeziku”, mišljenja je akademik Jahić. On je kazao da njegov Rječnik otkriva to da bosanski jezik zaista ima svoj historijski kontinuitet, još od prije povelje Kulina bana. Prema njegovim riječima, Bosanski jezik je normiran jezik, ali primjena te norme zavisi od društvenog mehanizma, pa tako imamo velike probleme u kojima uveliko učestvuju i mediji. Trenutno se radi na osmom od dvanaest tomova ovoga Rječnika.

Na samom završetku promocije građani su postavili i nekoliko pitanja, a vezana su uglavnom za korištenje spornih riječi iz Rječnika, koje su isticane u medijima, ali i pitanja kao što su recimo nabavka tehničkih uređaja koji nemaju prevod na bosanski jezik, a imaju hrvatski, srpski isl.

Građani su imali priliku kupiti 7 tomova Rječnika bosanskog jezika po promotivnoj cijeni od 250 KM.

Glavni urednik Rječnika bosanskoga jezika je akademik Muhamed Filipović, a stručni saradnici su: dr. Lejla Nakaš, dr. Amira Turbić-Hadžagić, mr. Alen Kalajdžija, prof. Senudin Jahić, Orhan Tikveša i Haris Ćatović.

Stranica 3 od 4

S5 Box